Iz Srbije je tokom maja i juna oružje prodato Saudijskoj Arabiji i Avganistanu najmanje 16 puta. Prema dokumentaciji o svetskoj trgovini oružjem, za samo dva meseca prodato je oko 1.700 tona oružja i municije, transportovano pod oznakom „diplomatske pošiljke“.

Foto: A. Isaković / RAS Srbija

Zahvaljujući bugarskim Anonimusima obelodanjena su dokumenta o trgovini oružjem, o državama i firmama koje učestvuju u lancu prodaje. Po svemu sudeći, Anonimusi su dokumenta nabavili hakujući Ambasadu Azerbejdžana u Sofiji. Upravo je azerbejdžanska avio-kompanija „Silkivej erlajns“ jedna od vodećih distributera oružja danas, pa su se otuda i dokumenta, depeše, ugovori slivali u diplomatska predstavništva.

Azerbejdžanski avioni „iljušin“ i „boing 747“ svakodnevno sleću ili preleću neki od gradova na Balkanu, a najčešće su to Beograd, Niš i Sofija. Oružje sa Balkana putuje kao diplomatska pošiljka, a tako i ‘diplomatski let’ ima privilegovan status. To znači da je ceo posao oslobođen ne samo poreza i raznih naknada već, što je najbitnije, i svake provere.

Jedan od ugovora sa Saudijskom Arabijom vredan više od osam miliona dolara

Svi letovi azerbejdžanske kompanije, o čemu svedoči dokumentacija bugarskih Anonimusa, dobijaju diplomatsku propusnicu i svaka država je daje sa rokom važenja – tri sata pre i 72 sata posle zakazanog termina za prelet. Iz Srbije oružje sleće najčešće u Saudijsku Arabiju, a tokom maja i juna bilo je i osam letova za Kabul u Avganistanu. Primera radi, letovi imaju i po 105 tona oružja, od čega veoma često po 1.245 drvenih kutija sa po 56,4 kilograma municije. Najčešći tovar su granate i rakete.

Iako se prema nekim dokumentima novac isplaćuje odmah, deo depeša otkriva da se 30 odsto ukupnog iznosa uplaćuje avansno, a 70 odsto deset dana nakon isporuke. Primera radi, 50.000 ručnih bombi M75 koje kupuje Saudijska Arabija koštaju 834.759 dolara, mine 81 mm – 20.000 komada koštaju 1.526.200 dolara, a za 60 komada minobacača 81 mm iskešira se 253.800 dolara. Tako da tovar od 43 tone vredi i po 3,992 miliona dolara.

Uvidom u nekoliko hiljada raznih dokumenata u kojima ima podataka o svim državama Balkana i o načinu transporta, srpsko oružje, bukvalno rečeno, ne ide direktno iz naših fabrika. Jedan od privatnih izvoznika je kompanija GIM iz Beograda, ali najčešći vojni dobavljači za proizvode iz Srbije su zapravo američke kompanije. Pominju se dve, i to „Čemring militari prodakts“ i „Alijant teksistems operejšens – USA“, koja je nestandardni dobavljač oružja za američku vojsku. Ove kompanije posluju direktno sa Azerbejdžancima i imaju ugovore vredne i preko 300 miliona dolara. Oružje koje uzimaju američke kompanije ide najčešće u Avganistan i korisnik je tamošnja vojska. Tako letovi iz Beograda 19. i 30. juna ka Avganistanu svaki zasebno nose 105 tona oružja. Najviše tovara čini artiljerijska granata 122 mm, a kupac je američki „Čemring militari prodakts“.

Kupac se obavezuje da pištolji i ručne granate neće biti prodati trećoj strani

Isporuke oružja, osim diplomatskog pečata, prati i dokument u kome se kupac oružja obavezuje da ga neće prodavati dalje. Nekoliko takvih dokumenata postoji u papirima, posebno u onima koji prate isporuke za Saudijsku Arabiju.

Da li se sve strane drže ugovora?

Saudijska Arabija koristi samo zapadno oružje koje nema iste standarde kao ubojita sredstva koja stižu sa Balkana. Britanska mreža ARES (Armament Research Services) godinama obilazi mesta u Iraku i Siriji iz kojih su se teroristi, odnosno ISIS povukli. Iza njih su ostali pištolji hrvatske proizvodnje (HS-9 9 x 19 mm), ali i snajper (EM-992), ruske puške proizvedene 1960, 1964. i 1970. godine, austrijski „glok“ (G19), ali i srpska raketa kumulativna od 90 mm. U oslobođenim delovima istraživači ARES su pronalazili oružje koje je kupovala Saudijska Arabija. Prema jednom od poslednjih izveštaja 17 odsto oružja koje je ISIS ostavio za sobom bilo je sa Balkana.

Letovi azerbejdžanske kompanije „Silkivej erlajns“ su civilni i poleću s civilnih aerodroma iako im je svrha vojna. To se kosi sa propisima, ali oni, i pored toga, već treću godinu uspešno posluju, a letovi su svakodnevni. U avionima su pilot i kopilot i nema posade. Jedan od retkih letova sa više članova posade bio je upravo ka aerodromu „Princ sultan“ 27. i 29. maja. Rute su razrađene, iako je ponekad reč o dužoj putanji, pa tako, primera radi, prema Saudijskoj Arabiji ovi avioni ponekad preleću i Bugarsku i Tursku i Makedoniju, a potom i Grčku i Egipat. Sve države daju diplomatski status letu. U Saudijsku Arabiju, kao i u sve druge države avion natovaren oružjem sleće kao – komercijalan let.

NAPIŠITE KOMENTAR

Unesite komentar
Unesite ime